Vrlo uspjeli premijerni naslovi

Ovogodišnji Pulski filmski festival četvrti je, ujedno i posljednji koji kao umjetnički ravnatelj vodi Daniel Pek. U suradnji s izbornikom filmskih programa Mariom Kozinom on je i za aktualno izdanje najvažnije domaće filmske manifestacije pripremio bogat i raznovrstan program koji još jednom svjedoči o plodnosti i vitalnosti domaće kinematografije. Ako je suditi na temelju dosadašnje posjećenosti projekcija, a ovaj tekst nastaje po prilici na sredini festivala, osobito s obzirom na rekordnu posjećenost svečanog otvaranja manifestacije, kad se tijekom prikazivanja megahita Svadba Igora Šeregija doslovce tražila ulaznica više, nekoliko sati stajalo na nogama i sjedilo visoko na travnatoj površini, i 73. Pulski filmski festival mogao bi oboriti rekorde posjećenosti.

Kritika kao favorita izdvaja obiteljsku psihološku dramu Male stvari

Spomenuta Svadba očekivano je osvojila najveću ocjenu publike od dosad prikazanih filmova (4,857), iako joj nije nesklona ni kritika, koja joj je dodijelila većinom solidnu trojku, uz odgovarajuću prosječnu ocjenu 3,07. Dok će Svadba zacijelo osvojiti nagradu publike Zlatna vrata Pule, kritika, pa tako i potpisani izvjestitelj, kao dosadašnjeg favorita izdvaja obiteljsku psihološku dramu Male stvari suscenarista i redatelja Zvonimira Jurića, s prosječnom ocjenom 4,18, kojoj je i publika udijelila vrlo visoku prosječnu ocjenu 4,498. Scenarist, redatelj, ali i glumac Zvonimir Jurić (Nebo ispod Osijeka, Kosac) snima tematski intrigantne i moralistički intonirane psihološke drame s razmjerno malim brojem likova. Njegove najuspjelije filmove nose slojeviti karakteri, njihova suptilna međuigra i sjajno kreirano ozračje nelagode koja stalno raste te dovodi do erupcije dramskih tenzija. Sve to zatječemo i u Jurićevu četvrtom dugometražnom ostvarenju u kojem je drugi put surađivao s Juricom Pavičićem, nakon dramske serije Patrola na cesti.

Otvaranje Pulskog filmskog festivala 9. srpnja

Slobodno temeljene na Pavičićevoj kratkoj priči Četvrti kralj iz zbirke Brod u dvorištu kojoj je promijenjen fokus, odnosno pripovjedna perspektiva, Male stvari većim su dijelom komorna priča o zategnutim odnosima u obitelji s jednog dalmatinskog otoka. Boležljivi stari otac (uobičajeno uvjerljiv Izudin Bajrović) prodajom maslinika želi pomoći svojim dvjema kćerima i sinu, koje pak muče različiti problemi. Dok je jednoj kćeri (fantastična Marija Škaričić) nedavno umro suprug, druga (uvijek pouzdana Ivana Roščić) je trudna, upravo se razvodi i pokušava sebi i dvoje djece organizirati novi život, a sin (odličan Juraj Lerotić) je psihički nestabilna i pomalo autodestruktivna osoba. Sve to otkriva se polagano u vrlo sugestivno režiranoj i iznijansiranoj međuigri glumačke postave, s vrhuncima u dijaloškim scenama, osobito u onoj u kojoj svi sjede za stolom i jedu, s ekspandirajućim ozračjem očaja i gotovo kataklizme koja se sluti. Tu kataklizmu uzrokovat će ne samo prodaja maslinika inozemnim investitorima, nego i podjela novca koji će najvećim dijelom pripasti uvijek potrebitoj drugoj kćeri, te mogući suicidalni nagoni sina kao i eskalacija očevih problema sa srcem.

Male stvari karverovski su pedantno očišćene od svega nepotrebnog, u njima nijedan kadar ni izgovorena rečenica nisu suvišni, fokusirane su isključivo na najvažnije, te su maestralno režirane uz maksimalno učinkovito eksploatiranje interijera i eksterijera kuće. Dakako da su „male stvari“ zapravo velike, možda i najveće i najbitnije, a ako filmu i izmakne Zlatna arena za režiju uz moguću Veliku Zlatnu arenu za najbolji film, Marija Škaričić mogla bi zasluženo biti nagrađena za najbolju žensku ulogu.

Najveća joj je konkurentica Snježana Sinovčić-Šiškov, izvrsna splitska kazališna, filmska i televizijska glumica koja nastupa u čak 6 festivalskih filmova. Najuspjeliju ulogu očekivano je ostvarila u drami Koke scenarista i redatelja Igora Jelinovića. Dugometražni debitant koji je prethodno snimio 13 filmova kratkog metra, među kojima se izdvajaju Snijeg u Splitu, Tajni život vila i Ultra, kreirao je zapletom možda neoriginalnu, ali izvedbom svježu i energičnu priču također o zategnutim odnosima u obitelji. Snježana Sinovčić-Šiškov tumači Toninu, Splićanku koja čvrstom rukom vlada i svojom i sestrinom obitelji, koja je najglasnija i sveprisutna te koja želi o svemu odlučivati. Istodobno fingira iskrenu empatiju i zabrinutost prema svima, kojima se zna zaštitničko-pokroviteljski obratiti s onim „koke“ iz naslova, dok istovremeno igra sasvim drugačiju igru koja će se u potpunosti razotkriti u završnici. Tonininu dvostruku ulogu, koja je sugerirana i filmskim plakatom s njezinim zrcalnim odrazom, Jelinović uprizoruje vrlo sigurno i s dosta detalja, a osobito vrijedi izdvojiti scenu njezine svađe sa sestrom na stubama, koja je vješto dinamizirana i dramski potencirana time što se potonja neprekidno penje i spušta stubama, što doprinosi eskalaciji tenzije u njihovu odnosu.

Snježana Sinovčić-Šiškov važnu ulogu glumi i u drami Sitni lopovi još jednog dugometražnog debitanta Mate Ugrina, scenarista i redatelja niza zapaženih i nagrađivanih ostvarenja kratkog metra. Riječ je o efektno atmosferičnoj i dosta sigurno režiranoj intimnoj priči o mladom Istraninu Riju, momku nejasne seksualne orijentacije koji tijekom turističke sezone radi kao kuhar u jednom hotelu. Usput potkrada goste tog hotela, u kojem kao kozmetičarka radi i njegova vršnjakinja Andrea. Njegovu svakodnevicu opterećuje i djedova demencija (opet Izudin Bajrović) o kojem skrbi zajedno s bakom (još jednom sjajna Snježana Sinovčić-Šiškov). Kad se dvoje mladih upozna, zajedno će krenuti u krađe, istovremeno pokušavajući definirati svoj odnos i moguću zajedničku budućnost. Možda najveći problem filma odveć su fluidni, odnosno nedovoljno definirani likovi te njihovi podjednako neuhvatljivi odnosi, što film dugoga metra, za razliku od kratkometražnog, ipak ne podnosi.

Toliko zasad iz najvećeg istarskoga grada, a osvrt na drugi dio 73. Pulskog filmskog festivala na našim stranicama dočekat će vas u prvom rujanskom broju Vijenca. Ugodno vam dugo i vruće filmsko ljeto.